Potresne riječi prijatelja Erdoana Morankića: Ostao je portret koji nisi stigao naslikati, ostala praznina na zidu i još veća u meni

Riječ po riječ, svaka bolna i sjetna na svoj način. Tako bi se mogla opisati posljednja poruka koju je Nedim uputio svom prijatelju Erdoanu, mladom entuzijasti i umjetniku čije je srce jučer zauvijek stalo.

U In Memoriam obraćanju, Nedim se podsjetio na prijateljstvo koje nije, kako je rekao, zahtijevalo svakodnevne razgovore, ali se prepoznavalo u pogledu, tišini i zajedničkim snovima.

U jednom trenutku se posebno prisjetio noći koju su njih dvojica proveli uz Miljacku slaveći, kako kaže, mladost i njihove ambicije i vjeru da će ostaviti trag u svijetu.

Nedimov oproštaj od prijatelja Erdoana prenosimo u cijelosti:

"Nismo mi bili od onih prijatelja koji se moraju čuti svaki dan da bi znali kako je ko. Bili smo od onih što se prepoznaju u pogledu, u šutnji, u jednoj rečenici o kojoj se priča satima. Te noći na obali Miljacke nismo slavili ništa posebno, a zapravo smo slavili sve što je nama bilo važno: mladost, snove, tvrdoglavu vjeru da ćemo ostaviti trag u vrtlogu ljudskog pada. Sjedili smo kao dva brata koja dijele istu glad za životom, za umjetnošću, za nečim većim od nas samih.

Rekao si mi da ćeš mi naslikati portret. Smijao sam se i zamolio te da malo uljepšaš tu sliku. Ti si odmahnuo rukom i rekao: 'Neću te uljepšavati, naslikat ću te onako kako te ja vidim.' I znao sam da je to najveća čast koju mi jedan prijatelj može dati, da me vidi bez maske, bez životnih uloga, sa svim mana i vrlinama koje ja, Nedim, nosim. Dočekali smo jutro na obali bez umora, kao da nam noć nešto duguje. Iako je cijela prošla, nešto je sugerirala da fali. Ispostavilo se da je kazivala da će zafaliti. Svjetlo je polako padalo po vodi, a ti si gledao u nebo kao da već miješaš boje u svojoj tvrdoglavoj glavi. Govorio si kako je zora najiskrenija nijansa dana. Nisam znao da ću tu istu zoru nekog random dana pamtiti kao posljednju u kojoj smo zajedno sanjali.

Prije nekoliko dana saznao sam da sam dobio novu ulogu. Prva pomisao bio si ti. Da ti se javim. Da sjednemo opet negdje uz Miljacku, da ti kažem: 'Picasso, j**i ga ide ovo nama dobro.' Ali nisam. Rekao sam sebi: ima vremena. Ima dana. Ima još noći uz rijeku. I ta rečenica mi sada odzvanja glasnije od aposlutno svega što kroz moju glavu prolazi: 'ima vremena'. A nije ga bilo.

Ostao je portret koji nisi stigao naslikati. Ostala je praznina na zidu i još veća u meni. U svima koji smo te poznavali. Možda si ga već nosio u sebi, možda si znao koje bi boje stavio u moje oči. Možda bi na tom platnu bilo više tebe nego mene. Sada znam da kad god prođem pored Miljacke, tražit ću nas u odsjaju jutra. U vodi koja pamti naše glasove. U tišini koja zna da smo tu nekad sjedili, dva prijatelja, dva brata po izboru, uvjereni da imamo sve vrijeme ovog svijeta.

A ja ću zauvijek nositi taj nenacrtani portret kao dokaz prijateljstva koje nije stiglo završiti svoje platno."

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad